S napretkom znanosti i medicine udjel osoba treće životne dobi u ukupnoj populaciji kontinuirano raste. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), do 2050. godine populacija starija od 60 godina dosegnut će 22 posto ukupnog stanovništva. Usporedbe radi, 2000. godine taj je udjel iznosio 11 posto.

Starenje stanovništva jedan je od najvećih dosega čovječanstva, no istodobno i jedan od njegovih najvećih izazova. U suvremenom društvu opterećenom imperativom mladosti, stariji ljudi često postaju zanemareni i marginalizirani, dok njihove potrebe za aktivnim i ravnopravnim sudjelovanjem u društvu istodobno rastu.

Iz toga proizlazi potreba za prilagodbom, kako globalno starenje ne bi postalo teret već prednost. Potrebno je planirati i osmisliti nove pristupe, kroz politike i programe s naglaskom na unaprjeđenje zdravlja, društvenog sudjelovanja i sigurnosti starijih. Stvorena je nova društvena paradigma: aktivno starenje.

Ideja je cjelovitim pristupom poboljšati kvalitetu života, produktivnost i zdrav životni vijek osoba treće dobi. Aktivno starenje ne znači samo tjelesnu, psihičku i radnu aktivnost nego i sudjelovanje u društvenim, kulturnim, gospodarskim i drugim aktivnostima i poslovima zajednice u kojoj živi starija osoba te uključuje intergeneracijsku solidarnost.

Kako bi se ljudima starije životne dobi osigurala što veća kvaliteta života, potrebna je suradnja različitih sektora: zdravstva – u smislu dostupne zdravstvene pomoći i skrbi; gospodarstva – u smislu financijske stabilnosti ljudi koji dožive duboku starost; obrazovanja – u smislu mogućnosti cjeloživotnog učenja, te profesionalnog – u smislu daljnje integracije u radno sposobno stanovništvo. Svi segmenti društva moraju zajedno raditi kako bi aktivno starenje postalo realnost.